Nedelja, Mart 01, 2009
Nesto malo o nama
Budući da se rađamo kao deca i da smo o čulnim stvarima donosili svakojake sudove još pre nego što smo svojim umom u potpunosti naučili da se složimo, brojne nas predrasude odvraćaju od istinskog saznanja. Tih se predrasuda, čini se, možemo rešiti samo ako jednom u životu hotimično počnemo da se dvoumimo o svemu onome u čiju se izvesnost makar i najmanje može posumnjati... Ali ako na taj način odbacimo sve što je u bilo kom pogledu dvosmisleno i možda lažno, možemo doduše lako da pretpostavimo da ne postoji ni Bog, ni nebo, ni telo, da nemamo ni ruku ni nogu i da uopšte nemamo tela ali se ne može pretpostaviti da mi, koji sve to mislimo, nismo ništa. Jer protivrečno je da misaono biće ne postoji dok misli. Prema tome, saznanje "mislim, dakle jesam" (cogito, ergo sum) od svih je prvo i najsigurnije te se s njim susreće svako ko sistematično filozofira.
— Rene Dekart,
Principi filozofije, II, 1 i 7.
Sirom sveta je poznata izreka velikog naucnika i filozofa Dekarta "mislim,dakle jesam"
Mada se ta izreka ne moze bas upotrebiti u danasnje vreme.Mnogi ljudi ne misle svojom glavom vec dopustaju drugima da misle umesto njih...Cudno je to kako se svi zalazemo za svoja prava a puni smo predrasuda prema drugacijem...Laze onaj koji kaze da nikada nije imao predrasude,to je valjda u prirodi coveka...I to je tako zato sto smo takvog mentaliteta.Predrasude i stereotipi su nam u krvi...Dobro,nekim u vecoj,nekima u manjoj meri...Strasno je to sto se uvek popljuje nesto jedinstveno i drugacije...Vise se nista ne postuje:ni ljubav,ni sreca ni prijateljstvo.Svi smo obuzeti svojim brigama i ne pridajemo vaznosta sitnicama u zivotu.Posle kad ostaris i osvrnes se shvatices da su te sitnice i te kako bile velike stvari i da je tvoja greska sto nisi obratio paznju na njih...Cudno kako se svet deli samo na dva dela,nema vise ona zlatne sredine....sve se svodi na varalice i one koji su prevareni,na bogate i one koji spavaju na klupi,na one jake i one skrhane,na one spremne za borbu i one porazene...Svet je postao slika nemorala i egoizma...I na svaku gresku u zivotu nas natera neka muka...Kazu Bog sve prasta...E pa ja sa ne slazem sa njima....Taj vas idealni i uzviseni Bog je ocigledno zaspao na poslu kad dopusta da nam se sve ovo desava...Deca gladuju,neduzni umiru,junaci ginu,kurve pricaju o postenju,bogati o siromastvu a drzavu nam vode lopovi i kriminalci,ratujemo za mir,jebemo se za nevinost,sve je otislo u nepovrat...Toliko smo gresni da niko vise ne moze da nas spasi...Vecina pati zbog toga i veoma tesko prezivljava monotone dane umesto da se trgnu iz zivotne kolotecine i ma koliko tesko bilo pokusaju da da uzivaju u onim sitnicama koje do sada nisu ni primecivali....Ne pokazuj drugima da si ranjiv i skrhan zivotom....Nasmesi se i kada te patnja razara u dubini duse.radi ono sto te cini srecnim,budi sa onima koji ti mame osmeh na lice,nemoj se truditi da se uklopis,budi ono sto jesi,plesi na kisi,oprastaj,iskoristi sve sanse koje ti se pruze...Zivot je previse kratak da bi brinuli o glupim stvarima....Pevaj,izgubi kontrolu podigni ruke visoko i pusti sve brige da odu daleko od tebe....Mozda ce biti tesko,mozda ces pozeleti da odustanes,ali istraj u svojim namerama....i zapamti:Nikada nije kasno za novi pocetak....
Divno! Svaka ti čast, danas mi je onako loš dan, i nakon čitanja ovoga, trgla sam se! mogu ti slobodno reći hvala. Super pišes, i imaš odlično razmišljanje...